• On/Off


    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv



  • It's the tyranny of normality... <3



    blam blam

    Jacks.

    "Take your past and burn it up and let it go
    Carry on; I’m stronger than you’ll ever know"

    "Hold on dreamaway
    You're my sweet charade "



    "I'll stay with you
    The walls will fall before we do
    Take my hand now
    We'll run forever
    I can feel the storm inside you
    I'


    credits

    design: MissSmileDesigns

    kostur: ldesigns

    Uspješnija.

    Sada, soba kao da je premalena. Zidovi kao da su se stisnuli, ormar smanjio… nedostatak šarenila ukazuje na ozbiljnost.
    Stanem, kao i prije, na sred sobe, napravim istu pozu… nije to ono pravo. Bila sam, ona mala naivna djevojčica, plavo smeđe kose i velikih plavih očiju. Što sam sad? Uhvaćena u vrtlogu ozbiljnosti, tražeći da svaka minuta sporije prođe ne bi li našla tek malu prednost nad vremenom ili bar uhvatila tok s njim.
    Odrasla sam.
    Na neki relativan i poseban način ili možda samo ta poza više ne stoji nekom kao što sam ja. Ispucali vrhovi kose, nekoliko kila više, ukazuje da je prošlo. Zapravo je prošlo tri godine. Koliko je knjiga samo pročitano, koliko je samo proživljeno! Jedva da se ičeg sjećam. Treptaj oka. Kratak san. Jednominutni san.
    Kao da je bitno, pomišljam i sama. Pišući ovo, ostajući duže budna.
    Kada ćeš ovo opet pročitat?
    Ne moram ni pričat da se nastavak ne mora očekivati. Kad stignemo? Nikad.
    Svi smo mi, uhvaćeni u uraganu vremena, neprestance u pokretu, ne shvaćajući stvari koje se događaju oko nas. Ne stižući vidjeti onu bit zbog čega i živimo.
    Osobno rješenje? Šišanje ispucalih vrhova, jedan okret oko sebe. Nastavljam dalje. Možda i uspješnija nego na početku.


    26.02.2010. • Komentari (1)





    King of my castle :)


    Nitko od nas nije savršen.
    Nitko od nas nije potpuno sretan.
    Nitko od nas nije osoba za koju smatramo da zapravo je.

    Nije, do onog trena kad u naš život ne uđe ona prava osoba.
    I napravi od nas.
    Savršenstvo.
    Sreću.
    Potpunu osobu.

    =4>Volim te<3

    Praktički mrzim povijest.
    (lalalalal idem sad učit -.-`)


    15.02.2009. • Komentari (5)





    [ 'll be there with a love that's strong ]



    Sjetila sam se davnih dana. Pregledala svaki djelić sebe i svoje prošlosti, prosanjala sam sve što sam prošla, i na kraju, odlučila pisati knjigu do kraja.
    Sjetila sam se posebno prošlih blagdana, ne znam... ne sjećam se svih poklona koje sam primila niti dala... ali sjećam se svoje želje, najveće i najvažnije želje... -koju mi ne može darovati svatko-

    Zaželjela sam imati onu osobu... osobu na čiji spomen imena bih se nasmiješila... pogledala u daljinu, i vidjela ju -iako zapravo tamo ne bi bila-, osoba čija bi poruka značila lijepši dan, a poljubac savršen dan. Zapravo, tražila sam sve ono za što sam govorila da ne postoji, u što nisam vjerovala. Gledala sam takve stvari na filmovima, oko je znalo zacakliti misleći da se to meni nikad neće dogoditi...

    I nije prošlo puno... od dana kada sam želju ponovo zaželila. Puhajući svijeće na već poznatoj maminoj rođendanskoj torti, želju sam ponovila par puta.
    Ipak, nije to bilo dovoljno.

    Moramo shvatiti.

    Život nam je samo jedan. Jedan kojeg možemo imati, nadu koja će nam u njemu živjeti, srce koje će voljeti... usne koje će ljubiti. Mi smo ne ponovljivi i zato treba iskoristiti svaki tren -bez obzira na posljedice-
    Jedan dan sam odlučila riskirati. Odlučila. TEBE ŽELIM. Imala sam sreću što je on i mene želio.
    Prošlo je evo već skoro 10 mj., otkada nije prošao dan bez njegove poruke, jutro bez pomisli na njega, otkad izlasci znače poljubci s njim.

    Razmišljala sam o svom snu, cilju u životu, ono za što sam se uvijek borila. Uvijek sam željela osobu poput tebe, zato sada... sada ne trebam ništa više, ~samo tebe~. :)


    I may have failed a few times, but I have love you from the start


    19.12.2008. • Komentari (6)





    "Nema vrdanja, jer to jednostavno treba dočekati!"


    Napokon sam sretna novim dizajnom. Htjela sam bijelu boju. Ne volim više crne dizajnove, imam osjećaj da ih imaju svi…čitala sam jednu knjigu, zove se „Dvanaestica“ Nick McDonell (preporučujem) , ima jedan dio koji opisuje…


    „ Dva nesigurna klinca stoje na ulici i pokušavaju nabaviti malo trave, malo se zabaviti i ispuniti vrijeme, govoriti na određeni način, odijevati se na određeni način, hodati na određeni način, biti na određenom putu, jer je put s kojeg dolaze ne jasan i nije cool i nema smisla, jer nitko nema što raditi, svugdje po gradu nitko nema što raditi, pa svi rade iste stvari i govore istim riječima o pop-kulturi i crtićima njihova djetinjstva. „


    Pa zapravo kad sada gledam daj ulomak, znam točno zašto mi se svidio… u zadnje vrijeme shvaćam koliko ljudi živi po nekim izmišljenim pravilima nekog egoističnog trendsetera, ili kako im se moda temelji na markama a zapravo nikada nisu razmišljali kako samo nošenjem neke beznačajne marke postaju vrlo jeftina tj. besplatna reklama.
    Počela sam cijeniti one ljude za koje mislim da imaju ono nešto, ne volim kopije, i nešto NEREALNO, bla bla počet ću doslovce srat. -.-

    „Sviđa ti se osjećaj moći koji imaš zato što si uvijek trijezan među svim sjebanim ljudima.“

    Biiiiiiiiiiiip!

    Pisat ću o nekomu vrijednom pisanja, i to ne samo pisanja… vrijednom svega što imam. San snova. Već ispričana priča. Kao da ponavljam text koji sam već napisala ali praktički aj dont ker.
    Osjećaj koji imam, kada se nakon dva dana nađem s tobom, kada vidim kako hodaš prema meni jer sam opet uranila…gledam kako se približavaš…stojim, ne mičem, čekam da dođeš i zagrliš me tako snažno…sagneš se jer sam preniska…pitaš me, kako si mi…iako sam još uvijek u tvom zagrljaju… SADA SAM PRESAVRŠENO, NAPOKON ISPUNJENO…poljubiš me, jednom, dva put, tri put…u nedogled…zaredom…nedostajao si mi od trena kada sam te zadnji put poljubila oko 22:04:48 (opet sam kasnila) :) … napokon sam smirena, sigurna u tvom zagrljaju… I nadam se da nikada neće doći OPET taj tren kad ću ti morat reć, čujemo se…
    I tako prolaze dani, u nedostajanju, porukama i svaki-drugi-dan sastancima…

    (bojim se da postovi više nisu savršeni kao što su prije bili, jer ovo savršenstvo je neopisivo i smatram da neke stvari ne morate znati…ne mora nitko ~ NE SMIJE ~)


    Prošli smo puno toga, nismo li? I gledala sam u izrezbareno tvoje ime na mom prošaranom stolu…shvaćaš…tvoje ime nije izrezbareno samo u stolu…imaš to prvo mjesto u srcu…prvo i najbolje…


    Ljubav…dublji i ozbiljni oblik pristajanja uz drugu osobu…
    …uvažavanje više unutarnje (duhovne) kvalitete osobe…
    Ljubav uvijek želi dobro drugoj osobi… u tom slučaju prihvaćamo izreku : „LJUBI I ČINI ŠTO HOĆEŠ!"


    16.09.2008. • Komentari (15)